Zahvala pripada Allāhu, Gospodaru svih
svjetova. Salavāt i selām donosimo na našeg vjerovjesnika Muhammeda, koji je pečat svih poslanika i predvodnik svih bogobojaznih. On,
sallallāhu alejhi ve sellem, poslat je kao milost svim svjetovima i kao uzor
svim dobročiniteljima, te kao dokaz protiv svih Allāhovih robova.
Doista, Allāh je poslao Muhammeda, sallallāhu
alejhi ve sellem, sa najpotpunijom i najkorisnijom vjerom za potrebe ljudi u
njihovom životu na ovome svijetu, a i poslije njega. Uzvišeni Allāh je
rekao: "Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat prema vama
upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera." (El-Māide,
3), "Doista ovaj Kur'ān upućuje na ono što je najbolje, i
vjernicima koji čine dobra djela donosi radosnu vijest da ih čeka nagrada
velika." (El-Isrā, 9). Allāh, dželle šanuh, sa ovom
plemenitom vjerom, islāmom, zapečatio je sve prethodne vjere i učinio je
korisnom i važećom za svako mjesto i vrijeme, te kao vjeru koja popravlja
stanja ljudi, bilo da su vezana za njihovu vjeru i dunjaluk, ili pak vezana za
zajednicu i pojedinca.
Temelji na kojima je sagrađen islām
različitih su vrsta. Neki od njih su djela vezana za čovjekovo tijelo, neki od
njih za imetak, neki za tijelo i imetak. U nekim temeljima od čovjeka se traži
činjenje djela, a u nekim drugim ostavljanje nečega dragog itd.. Ta raznolikost
u ibādetima jeste kako bi vjera obuhvatila sve vrste djela i
obaveza, pa se tako usavršilo robovanje Uzvišenom Allāhu sa svake strane, a
duše navikle i ustalile na pokornost Allāhu u svakom pogledu.
Jedan od temelja i ruknova islāma je post u
mjesecu ramazānu. U dva 'Sahiha' Buhārije i Muslima
zabilježeno je od Ibn Omera, radijellāhu 'anhuma, da je Poslanik, sallallāhu
'alejhi ve sellem, rekao: "Islām je sagrađen na pet stvari:
svjedočenju da nema drugog istinskog božanstva mimo Allāha i da je Muhammed
Allāhov poslanik, obavljanju namaza, udjeljivanju zekāta, obavljanju hadždža i
postu mjeseca ramazana." Ovo je Buhārijeva verzija, a kod
Muslima stoji: "...postu mjeseca ramazana i obavljanju
hadždža." Neki čovjek reče: "... obavljanju
hadždža i postu mjeseca ramazana." A, Ibn Omer mu odgovori: "Ne,
postu mjeseca ramazana prvo. Tako sam čuo Allāhovog Poslanika, sallallāhu
'alejhi ve sellem."
Allah je odabrao ovom ummetu post u mjesecu
ramazanu, zato što je to mjesec u kojem je objavljen Kur'ān, a Kur'ān je
najveličanstvenija nebeska knjiga koja je spuštena kao uputa čovječanstvu i da
popravi njihova vjerovanja, ubjeđenja, život na ovom svijetu, njihov put ka
Gospodaru i sve njihove međuljudske odnose. Stvorenja, ako se ne budu držala
Kur'ānskih pravila i uputa, sigurno će biti od propalih.
Doista je Allāh, dželle šanuh, počastio ovaj
ummet Kur'ānom u kojem su kazivanja o onome prije i vijesti o onome poslije
njega, te sud u međuljudskim sporovima. To je, doista, govor koji rastavlja
istinu od neistine, lakrdija nikakva nije. Ko ga ostavi od silnika ponizit će
ga Allāh, a ko bude tražio uputu pored njega otići će u zabludu. On je čvrsto
Allāhovo uže, mudri zikr, i Pravi put. Ne mogu ga se zasititi učenjaci i
njegova čuda ne prestaju. Ko sa njime govori, istinu govori, ko radi po njemu
biće nagrađen, ko sudi po njemu pravedan je, a ko poziva ka njemu upućen je na
Pravi put. Uzvišeni
Allāh, dželle šanuh, opisao je Kur'ān
veličanstvenim opisima. On je uputa bogobojaznim. "Elif-lām-mim.
Ova knjiga, u koju nema sumnje, Uputa je onima koji se boje." (El-Bekare,
1-2) On je uputa svim ljudima: "U mjesecu ramazanu počelo je
objavljivanje Kur'āna, koji je uputa ljudima, jasan dokaz Pravoga puta i
razlikovanje dobra od zla." (El-Bekare, 185)
Kur'ān je duša sa kojom se oživljavaju
srca: "Na takav način mi tebi objavljujemo dušu od onoga što ti
se objavljuje." (Eš-Šūra, 52)
On ukazuje na najispravniji put i donosi
velike radosti: "Doista ovaj Kur'ān ukazuje na ono što je
najispravnije, i vjernicima koji čine dobra dijela donosi radosnu vijest da ih
čeka nagrada velika, a da smo za one koji u onaj svijet ne vjeruju – bolnu patnju
pripremili." (El-Isrā, 9-10)
Kur'ān razdvaja istinu od laži i
opominje: "Neizmjerno neka je blagoslovljen Onaj Koji robu
Svome objavljuje Furkān – koji razdvaja istinu od laži da bi svjetovima bio
opomena." (El-Furkān, 1)
On je lijek, uputa, i milost: "O
ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašega, i lijek za vaša srca, i
uputa i milost vjernicima." (Jūnus, 57)
Uzvišeni Allah, dželle šanuh, pripremio je
veliku nagradu za one koji nauče Kur'ān i druge njemu podučavaju. To su
najbolji ljudi u ovom ummetu. Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi ve sellem,
je rekao: "Najbolji od vas je onaj ko nauči Kur'ān a zatim
druge podučava." (Buhāri). I rekao je, sallallāhu 'alejhi ve
sellem: "Ko prouči harf iz Allāhove knjige ima dobro djelo, a
dobro djelo se deseterostruko nagrađuje. Ne kažem da je Elif-lām-mim harf, neko
je elif harf, lām harf, i mim harf." (Tirmizi - i kaže
da je sahih)
Natjecali su se oni koji se natiču u dobru da
zadobiju ovu veliku nagradu i počast, duše su se predavale njegovom čitanju, učenju,
primjeni njegovih propisa, i uzimanju pouka iz njegovih priča i opomena.
Islāmski učenjaci bi ostavljali isčitavanje
hadisa i učenje znanja u ramazanu i prihvatili bi se Mushāfa. Neki
od njih bi proučili Kur'ān svake treće noći, neki u dvije noći, a neki čak i
svake noći. Sunnet je da se Kur'ān prouči jednom svakog mjeseca, kao što je
zabilježio Imam Buhāri u hadisu od Abdullāha b. 'Amra, radijallāhu 'anhuma.
Učenje Kur'āna je lahko, njegovo pamćenje
brzo, a razumijevanje olakšano. Kaže Uzvišeni: "A mi smo Kur'ān
okakšali za učenje pa ima li ikoga ko bi pouku primio?" (El-Kamer,
17) Razmisli samo kako je njegovo učenje i pamćenje olakšano mališanima.
Imam Ibnul-Kajjim, rhm, veli: "Nekoliko
je vrsta izbjegavanja Kur'āna: izbjegavanje njegovog slušanja, vjerovanja u
njega, rađenja po njemu, razmišljanja o njegovim značenjma i liječenja njime od
duševnih i tjelesnih bolesti. Sve to ulazi pod značenje Allāhovih riječi: "Poslanik
je rekao: 'Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'ān izbjegava!'"
(El-Furkan, 30)"
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, rhm, je
rekao: "Ono što se traži je razumijevanje Kur'āna i rad po njemu;
i ako ovo nije cilj onoga koji ga pamti, nije od istinskih nosioca znanja i
dina."
Onaj ko se bude lijepo družio s Kur'ānom,
učio ga, razmišljao o njegovim značenjima i sprovodio njegove propise u praksu,
doista će Kur'ān biti njegova vodilja sve dok ga ne dovede do najuzvišenijih
stepena u Džennetu. Allāhov Poslanik, sallallāhu 'alejhi ve sellem, je
rekao: "Biće rečeno učaču Kur'āna: 'Uči i penji se! Uči kao što
si učio i na dunjaluku, jer doista je tvoj stepen u Džennetu kod zadnjeg ājeta
kojeg proučiš." (Ebu Davūd, a Albani tvdi da je sahih.
Vidi: 'Sahihul-Džāmi', 8122)
Dragi brate i sestro koji učite Kur'ān, ako
želite da se okoristite od Kur'āna, dobro usmjerite svoja srca prilikom
njegovog učenja i svoj sluh prilikom slušanja, i budite prisutani pred Onim
kome se obraćate, jer je to doista Allāhov govor usmjeren vama preko jezika
Allāhovog Poslanika, sallallāhu 'alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah je rekao: "U
tome je, zaista, pouka za onoga ko razum ima, i ko sluša, a priseban je." (Kāf,
37)
Osmān b. Affān, radijallāhu 'anhu, je
reka: "Da su vam srca zaista čista ne bi se mogla zasititi od
učenja Kur'āna." A Hasan el-Basri, rhm, uputio je savjet: "O
sine Ādemov, tako mi Allāha, ako budeš učio Kur'ān i vjerovao u njega, tvoja
tuga na dunjaluku će se produžiti, tvoj strah povećati, a tvoj plač
učestaliti."
Što se tiče licemjera i lijenih, njihovo
stanje najbolje je opisao Evs b. Abdullah, rhm: "Prenosanje teških
stijena im je lakše i draže od učenja Kur'āna."
Budi marljiv, moj brate u islāmu, u
iskorištavanju svog vremena. Natjeraj sebe na trud i marljivost. Kada bi sebi
rasporedio da učiš dva ili tri džuz'a nakon svakog namaza, postigao bi veliko
dobro; još kada bi to radio u džamiji imao bi i udio u hadisu Allāhovog
Poslanika, sallallāhu 'alejhi ve sellem: "Mesdžid je kuća
svakog bogobojaznog, i Allāh se obavezao da će onog čija kuća bude mesdžid
obasuti svojom milošću i okakšat mu prelazak sirat-ćuprije ka Njegovom
zadovoljstvu u Džennetu." (Taberani, a Albani ga smatra
sahihom u Et-Tergibu vet-terhibu). I, nemoj svoje žudnje i težnje
zadovoljiti time, nego teži da budeš od onih koji nose sa sobom velike ciljeve,
pa da proučiš Kur'ān u svake tri noći, jer su tako radili i naši ispravni
prethodnici iskorištavajući ove vrijedne dane; i kloni se beskorisnog društva
od besposličara i bezumnih.
Neki od selefa bi oporučivali svojim
prijateljima govoreći: "Kada izađete od mene razdvojite se, jer će
možda neki od vas učiti Kur'ān u putu, a kada ste zajedno pričate
međusobno."
Onaj kome je Allah povjerio nekoga u emanet
(od porodice i sl), neka ih podstiče na učenje Kur'āna i njegovo pamćenje, te
da im pripremi hedije i poklone kao podsticaj, kako bi postigli i zaslužili
veliku nagradu, a i njemu pripalo od nagrade isto kao i njima, zato što je onaj
koji ukazuje na dobro kao i onaj koji ga čini, ali i da bi naše kuće bile kao
kuće ispravnih predhodnika ovog ummeta u kojima se nije čuo osim glas Kur'āna.
Edebi učača Kur'āna:
Učač je dužan imati iskrenu namjeru prilikom
učenja Kur'āna, tj. da sa time želi zaraditi najveću nagradu, gledanje u
Allahovo lice, a ne nešto drugo od kod stvorenja, kao lijep spomen kod ljudi,
njihove hvale, naklonjenosti prema njemu i sl. Također, pogrešno je učenjem
Kur'āna ciljati nešto od ovosvjetskih prolaznih koristi, poput od imetka,
položaja u društvu, časti, uzdizanja nad svojim vršnjacima, pohvale kod ljudi,
okretanja ljudi k njemu i sl.
Uvjek treba da mu bude na umu edeb kojeg
treba imati s Kur'ānom. Neka mu bude na umu da doziva svoga Gospodara i uči
Njegovu knjigu. Treba da je uči kao da vidi Uzvišenog Allāha, jer ako on Njega
ne vidi pa doista On vidi njega; da zamisli kao da stoji pred Uzivšenim Allāhom
i da ga On gleda i sluša.
Pohvalno je kada bude želio učiti Kur'ān da
očisti svoja usta misvakom i sl.,cda sjedi okrenut prema Kibli, ispravljen, u
stanju stahopoštovanja, smiren i opušten, normalnog položaja glave ne dižući je
previše niti kao što to rade oholnici. Od sunneta je da Kur'ān uči po
redoslijedu Mushafa, i pohvalno je da uči razgovjetno,
uljepšavajući glas, pod uslovom da ne izađe iz granica dozvoljenog prilikom
izgovaranja harfova, tj. mora da dadne svakom harfu njegovo pravo i da ga
izgovora iz ishodišta koje mu pripada. Pohvalno je, također, da što više plače
prilikom učenja, ili barem da to nastoji onaj ko nije u stanju da plače, učeći
tužno i skrušeno. A način da čovjek postigne plač je da svoje srce napuni
tugom, jer od tuge kreće plač, a tugu treba da postigne razmišljajući o onome
što se nalazi u Kur'anu od prijetnji, opomena, ugovora, i preuzetih obaveza, a
zatim da razmisli o neizvršavanju naredbi i neklonjenju od zabrana, pa se tim
ražalosti. Ako ga ne pogodi tuga i žalost, kao što su time počašćeni oni čija
su srca čista, pa neka ga onda pogodi tuga zbog toga što to nije u stanju, jer
je to od najvećih musibeta.
Od sunneta je i da što više uči Kur'ān, i to
u svakom vremenu, bez izuzetka.
Allāhu naš, učini Kur'ān Veličanstveni
proljećem naših srca, svjetlom naših prsa, radošću naših tuga, odlaskom naših
briga i poteškoća, i putokazom ka tvojim Džennetima, Džennetima punim
balagodati.
Naša posljednja dova je: "Zahvala
neka je Allāhu Gospodaru svih svjetova!"
Prijevod: Amir I. Smajić
Medina, 05. ramazan, 1429 god.