PITANJE: Es-Selamu alejkum ve rahmetullāhi ve barekatuhu!
Postovana
redakcijo! Redovno posjećujem vašu stranicu i zaista mi je drago da ovakva
stranica postoji radi nas muslimana koji tražimo kako dokaze tako i osvježenje
za naša srca. Molim Allāha da vam ukabuli vaš rad i da vaša hajr djela vidite
na Sudnjem danu, kada će svakom od nas djela biti prikazana. Allāh vas pomogao
u daljnjem radu i da se inšallāh svi zajedno okoristimo radom naše braće i
sestara koji se zalažu za širenje našeg islama...
Naime ja
se javljam sa jednim pitanjem koje sam dosta dugo vremena tražila. Čini mi se
kako se u našem današnjem vremenu uveliko rasprostranilo pitanje vezano za
ženidbu druge žene... Mene zanima, da li je dozvoljeno muškarcu koji je
dobrostojeci u materijalnom smislu, da oženi drugu ženu, ako prva žena
ispunjava sve uslove. Znači, prva žena je mu'minka sa kojom ima djecu, sa kojom
je stekao sve što ima i u braku su dugi niz godina, da li mu je dozvoljeno,
iako on zna da će njegov postupak "razoriti " prvi brak i da je sa
tim činom poljuljao temelje prvog braka????....
Molim vas
da objasnite braći da brak nije samo zadovoljavanje, niti da je Poslanik,
sallallāhu alejhi ve sellem, svoje brakove uzimao kao takav primjer.... Ako se
brat povede za skrbnistvom te druge žene, žasto ne uzme (pošto je danas moguće)
žiro-račun i ne uplaćuje toj sestri mjesečno određen iznos (nedavno sam
pročitala tekst na vašoj stranici da je brat upravo radi ovakvog skrbljenja
zaradio Džennet).
Čini mi
se da se danas uzima sve zdravo za gotovo, i da mnoga braca - povedena sa
hadisima (a ne znaju u temelju te hadise) - ruše svoje brakove i temelje svoje
porodice. Zar nam nije dužnost da uzimamo veće dobro od štete koja se može
prouzrokovati ovakvim činom.
Da li je
ženi dozvoljeno da traži razvod braka, ako će drugi brak uticati na njeno
zdravlje i odgoj njene djece???...
Ova
pitanja ne zanimaju samo mene, već veći dio populacije, jer kako navedoh, da se
pitanje višeženstva rasprostranilo i da današnja braća ucjenjuju sestre sa
psihičke strane višeženstvom.
Halalite
što sam odužila s pitanjem, ali ovo što sam napisala nisam nigdje mogla da
nađem. Allāh vam dao svako dobro!
Es-selamu
alejkum!
ODGOVOR: Ve alejkumus-Selamu ve rahmetullāhi ve berekatuh!
Zahvala
pripada Uzivšenom Allāhu, dželle še'nuh, i neka je Salavat i Selam na Allāhovog
Poslanika, njegovu časnu porodicu i plemenite ashabe.
Uzvišeni
Allāh, azze ve dželle, je rekao: "... ženite sa onim ženama
koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete
da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili – eto vam onih koje
posjedujete. Tako ćete se najlakše nepravde sačuvati." (En-Nisa,
3)
Spomenuti
ajet je jasan i nedvosmislen dokaz da je dozvoljeno muškarcima da budu u braku
sa više od jedne žene, tj. sa dvije, tri ili četiri žene - shodno mogućnostima
i potrebama, i na tome su jednoglasni svi islamski učenjaci.
Vaša
konstatacija: "Čini mi se kako se u našem današnjem vremenu uveliko rasprostranilo pitanje vezano za ženidbu druge žene...",
je djelimično tačna - na žalost -, jer je i dalje samo teoretsko pitanje o
kojem se piše i raspravlja, ali ga malo ima u praksi. Današnji muslimani, gotov
da su ga izbrisali iz svojih života i totalno su neupoznati o njegovim
propisima, vrlinama, koristima i td., nego se povode za nevjernicima, Allāhovim
neprijateljima i ženama u shvatanju tih i sličnih propisa. Da je u zadržavanju
na jednoj ženi bogobojaznost, hajr i prosperitet, sigurno bi nas u tome
pretekli oni koji su bili bolji od nas - ashabi i tabi'ini.
Se'id b.
Džubejr, rhm, kaže: "Ibn-Abbas, radijallāhu anhuma, upitao me je: 'Jesil
se oženio?' 'Nisam!' - odgovorio sam, na što je on rekao: 'Pa oženi se, jer
doista je najbolji u ovom ummetu onaj koji ima najviše žena.'" Predaju je
zabilježio Imam Buhāri u Sahihu (5069) u "Poglavlju o
mnoštvu žena".
Na
pitanje: "Da li je dozvoljeno muškarcu koji je dobrostojeći u materijalnom smislu, da oženi drugu ženu, ako prva žena ispunjava sve uslove?",
odgovor je lagan i jasan - naravno da je dozvoljeno. Ako takvom muškarcu nije
dozvoljeno, pa kome je onda dozvoljeno?! Višeženstvo nije potreba kojoj se
prilazi samo kada nužda zahtijeva, kao da mu je prva žena teško bolesna, ili je
odsutan od kuće u dalekoj zemlji, ili želi da se brine o udovici i sl.
Čovjek
ima pravo da oženi drugu, treću ili četvrtu ženu bez ikakvih posebnih povoda,
tj. iz strastvenih nagona i sl. (što je dovoljan povod), pod uslovom da kod
njega preovladava mišljenje da će biti pravedan, a o značenju pravednosti ćemo,
inšallāhu te'ala, drugom prilikom govoriti.
Allāh,
azze ve dželle, iz Svoje mudrosti dopustio je muškarcima višeženstvo i
ograničio ga na četiri žene, za razliku od perioda džahilijjeta (paganstva),
kada su muškarci ženili više od četiri žene.
Ibn-Omer,
radijallāhu anhuma, prenosi da je Gajlan b. Seleme, radijallāhu anhu, primio
islam, a imao je deset žena koje su primile islam s njim, pa mu je naredio
Vjerovjesnik, sallallāhu alejhi ve sellem, da od njih odabere četiri.
Hadis su
zabilježili Ahmed, Tirmizi, Ibn-Hibban, Hakim i drugi, a islamski učenjaci su
složni da se po njemu postupa, iako ima određene mahane u lancu prenosilaca.
Poligamija
je sunnet Tvog Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem, koji kaže: "...
i ženim se ženama, pa ko se okrene od mog sunneta, ne pripada meni." Hadis
su zabilježili Buhāri i Muslim.
Allāhov Poslanik,
sallallāhu alejhi ve sellem, u isto vrijeme imao je devet žena (taj broj bio je
dopušten samo njemu, dok je za ostale granica četiri), a Allāh, azze ve dželle,
je rekao: "Vi u Allāhovom Poslaniku imate divan uzor za onoga
koji se nada Allāhovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allāha
spominje." (El-Ahzab, 21).
Njegove,
sallallāhu alejhi ve sellem, supruge bile su: Hadidža b. Huvejlid, Sevda b.
Zem'a, Aiša b. Ebi Bekr, Hafsa b. Omer b. el-Hattab, Ummu Habiba b. Ebi
Sufijan, Ummu Seleme b. Ebi Umejje, Zejneb b. Džahš, Zejneb b. Huzejme,
Džuvejrija b. el-Haris, Safijja b. Hujejj i Mejmuna b. el-Haris. Devet od njih
(sve osim Hadidže i Zejnebe b. Huzejme), radijallāhu anhunne, bile su u
njegovom, sallallāhu alejhi ve sellem, posjedu u isto vrijeme.
(Vidi: Muhtesar siretin-nebevijje od Abdul-Ganijja
el-Makdisija, str. 105-116).
Višeženstvo
je bio običaj i nekih od prijašnjih poslanika, alejhimus-selam, kao što se
spominje za Sulejmana i njegovog oca Davuda, alejhimas-selam.
Ebu
Hurejre, radijallāhu anhu, prenosi da je Allāhov Poslanik, sallallāhu alejhi ve
sellem, rekao: "Sulejman b. Davud, alejhis-selam, jednom
prilikom je kazao: 'Doista ću večeras obići (tj. imati odnost sa) devedest
supruga – u drugoj predaji stotinu a u trećoj sedamdeset -, i svaka od njih će
roditi konjanika koji će se boriti na Allāhovom putu!' Jedan od njegovih
prijatelja reče: "Inšallāh!", a on, alejhis-selam, ništa ne reče. Ni
jedna od njih nije rodila, osim jedne, koja je rodila pola djeteta." Zatim
Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem, reče: "Da je rekao
inšallāh, svi bi se borili na Allāhovom putu!" Hadis su
zabilježili Buhāri i drugi.
Vehb b.
Munebbih u El-Mubtede-u i Hakim u El-Mustedrek-u,
rahimehumallāhu, zabilježili su određene predaje u kojima se spominje da je
Sulejman, alejhis-selam, imao hiljadu žena, a Allāh najbolje zna. (Vidi: Fethul-Bari od
Hafiza Ibn Hadžera, 6/561).
Uvaženi
šejh Abdul-Aziz b. Baz, rhm, je rekao: "Kada je u pitanju višeženstvo,
osnova je da je propisano svakom onom koji je u mogućnosti i ne boji se za sebe
da će biti nepravedan, zato što u višeženstvu ima mnogo koristi, kao čuvanje
spolnog organa, njegova čednost i čednost žena koje je oženio, činjenje
dobročinstva prema njima, mnoštvo potomstva, što ujedno znači povećavanje
ummeta i mnoštvo onih koji će samo Allāha, Jedinog, obožavati..."
(Vidi: El-Kelimat fi bejani mehasini te'addudiz-zevdžat, str. 23)
Imam
ehli-sunneta Ahmed b. Hanbel, rhm, je rekao: "Smatram, da u ovom vremenu
čovjek treba da oženi četiri žene, kako bi sačuvao čednost." (Vidi: Isti
izvor, 24).
A šta bi
onda, rhm, rekao za naše vrijeme!?
Kaže
El-Kadi Ijjad, rhm: "... a što se tiče ženidbe, ona je propisana u
Šerijatu i u običajima. Doista, ženidba je dokaz potpunosti i muškosti, i još
od davnina je zabilježeno da se ljudi ponose mnoštvom žena. Hvalisanje
višeženstvom je običaj prethodnika, a u Šerijatu preneseni sunnet... Čak su i
pobožnjaci među ashabima (zahidi, askete) bili poznati po mnoštvu žena i
robinja." (Eš-Šifa, 87-88).
Ostavljanje
višeženstva podsjeća na zabludjelu sektu sufija (možda i kršćana prije njih),
koji smatraju da je preče posvetiti se ibadetu nego baviti se ženidbom, što je
suprotno stavu većine islamskih učenjaka. Razumnom čovjeku je dovoljno da
razmisli koliko je samo koristi – dunjalučkih i ahiretskih – za čovjeka koji
ima puno žena, a i za same te žene, i svaki govor je suvišan.
Ebu
Umame, radijallāhu anhu, prenosi da je Allāhov Vjerovjesnik, sallallāhu alejhi
ve sellem, rekao: "Ženite se, jer ću se ja, doista, ponositi sa
vama pred drugim ummetima (narodima). Nemojte biti kao kršćanski
pobožnjaci!" Hadis je zabilježio Bejheki, a Hafiz Ibn Hadžer
ga je spomenuo u Fethul-Bariju bez prigovora.
Poznati
ashab Mugire b. Šu'be, radijallāhu anhu, oženio je oko 40 djevojaka iz
Ebu-Sufijanove, radijallāhu anhu, porodice. (Vidi: Sijeru
e'alamil-nubela, 3/30).
Asim
el-Ahvel prenosi od Bekr b. Abdullāha, a on od Mugire, radijallāhu anhu, da je
rekao: "Oženio sam, doista, devedeset ili više žena!"
Imam
Ibnul-Mubarek, rhm, je rekao: "Mugire b. Šu'be, radijallāhu anhu, uvijek
je imao četiri žene, koje bi – nakon određenog vremena – sakupio na jedno
mejsto i rekao im: 'Vi ste, doista, lijepog ahlaka, visokih vratova, ali ja sam
čovjek koji puno daje razvode, pa ste sada sve razvedene'."
Ibn-Vehb
prenosi od Imama Malika, rhm, da je rekao: "Mugire, radijallāhu anhu, bio
je poznat po mnogo ženidbi, i imao je običaj reći: 'Onaj ko ima jednu ženu,
kada mu se razboli i on se razboli, kada dobije hajz i on dobije hajz, a onaj
koji ima dvije žene je kao između dvije vatre.' Zato je od odjednom ženio i
razvodio četiri žene."
Zubejr b.
Avvam, radijallāhu ahhu, - jedan od deseterice kojima je obećan Džennet – imao
je četiri žene, kako je zabilježio Buhāri. Hafiz Ibn-Hadžer, rhm, u komentaru
ove predaje kaže: "... u njoj je dokaz da nije pokuđeno imati mnogo
žena." (Vidi: Fethul-Bari: 6/232).
Unuk
Allāhovog Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem, Hasan b. Ali, radijallāhu
anhuma, bio je poznat po mnoštvu ženidbi i razvoda. Spominje se da je za života
oženio oko 70 žena, i rijetko kad je bio bez četiri žene u isto vrijeme.
(Vidi: Sijeru e'alamin-nubela, 3/253, 261, 267) Neki spominju da
taj broj dosteže i do devedeset. (Vidi: Tehzibul-kemal, 6/236).
Hafiz
Ibn-Hadžer, rhm, spominje zanimljiv podatak u biografiji ashabijike Selame bint
Ma'kil el-Huza'ijje, radijallāhu anha, da je njena majka Ummu Haridže bila u
braku sa preko četrdeset muškaraca, i da su imali običaj da kažu za djevojku
koja se brzo uda: "Udala se brzo poput Ummu Haridže!". (Vidi: Isabe,
7/704).
Imam
Nesa'i, rhm, - autor Sunena – imao je četiri žene i dvije robinje. (Vidi: Tarih
Ibn Kesir, 11/138).
Spominje
se da je Imam Hammad b. Seleme, rhm, oženio sedamdeset žena i da mu niti jedna
nije rodila dijete. (Vidi: Sijer, 7/451).
Amr b.
Merzuk el-Bahili, rhm, (umro 224 h.g.) bio je upitan: "Da li je istina da
si se oženio hiljadu puta?", na što je odgovorio: "Ili više od
toga!" (Vidi: Tarih Ibn Kesir, 10/291).
Imam
Šafija, rhm, kazao je za poznatog hafiza i imama Abdul-Melika b. Džurejdža,
rhm, da je stupio u mut'a brak sa devedest žena – da nas Allāh sačuva – jer ga
je smatrao ispravnim i validnim. (Vidi: Sijer, 6/333). (Nema sumnje
da je njegov postupak neispravan i pogrešan, jer je mut'a brak zabranjen jasnim
dokazima, ali su neki od učenjaka pogrešno shvatili oređene predaje ili do njih
nije došla zabrana, da im se Allāh smiluje i oprosti im grijehe).
Jedan od
hanbelijskih pravnika Abdul-Mun'im el-Hanbeli, rhm, (umro 596 h.g.) imao je 148
robinja. (Vidi: Et-Tadžul-mukelil, str. 79).
Pozati
karija (učač Kur'ana) Muhjiddin es-Sa'di, rhm, bio je puno zauzet ženidbom,
tako da je za života oženio oko 30 žena.
Es-Semhudi,
rhm, jedan od poznatih muftija Medine, za njega se spominju čudne priče kada je
u pitanju višeženstvo.
Hamza b.
Abdullāh en-Naširi, rhm, - jedan od šafijskih učenjaka -, (umro 926 h.g.) koji
je bio poznat po mnoštvu učenika, oženio je preko 100 djevica u toku
života.
Ibn-Nedždžar,
rhm, spominje za El-Bena'ija el-Bagdadija (umro 600 h.g.) da je bio u braku sa
90 žena. (Vidi: El-Vafi bil-vefejat, 5/83).
Isti
Ibn-Nedždžar, rhm, (umro 599 h.g.) imao je 20 robinja, koje su bile među
najljepšim ženama. (Vidi: Tarih Ibn Kesir, 13/34).
Jedan od
hanefijskih pravnika, Ahmed b. Isma'il et-Tebrizi, rhm, bio je poznat po
ženidbi i razvodima. (Vidi: Ed-Davul-lami'a, 1/241-242).
Mubarek
b. Kamil el-Bagdadi el-Hanbeli, rhm, - poznati muhaddis (umro 543 h.g.) – mnogo
puta se ženio i imao je puno djece. (Vidi: Lisanul-mizan, 5/11-12).
Šejh
Abdul-Kadir el-Džejlani, rhm, - poznati pobožnjak (umro 561 h.g.) – imao je 49
djece. (Vidi: Šezurat, 4/202).
Od onih
koji su imali četiri žene je i šejh Ebu Omer Muhammed b. Ahmed b. Kudame
el-Magdisi el-Hanbeli (umro 607 h.g.). (Vidi: Es-Sijer, 22/9).
Hanbeliski
učenjak Ibrahim b. Abdul-Vahid el-Džema'ili (umro 614 h.g.) imao je također
četiri žene. (Vidi: Isti izvor, 22/52).
Ibnul-Hamra,
rhm, glavni hanefijski šejh u Damasku u svoje vrijeme (umro 994 h.g.), bio je
poznat po mnoštvu ženidbi. (Vidi: Ed-Davul-lami'a, 10/39).
Poznati
fekih i pobožnjak Abdus-Selam b. el-Mutahhir el-Hulli (umro 632 h.g.) imao je
oko 20 robinja. (Vidi: Tarih Ibn Kesir, 13/137).
Imam i
hafiz Ibn Dekik el-'Id, rhm, jedan od najpoznatijih imama u ummetu (umro 702
h.g.), imao je mnogo robinja. (Vidi: El-Vafi, 4/194).
Od čudnih
slučajeva – kojeg prenose hafizi Ibnul-Dževzi i Ibn Kesir – je Muhammed b.
et-Tajjib es-Sabbag (umro 423 h.g.), za kojeg se spominje da je oženio 900
žena, a Allāh najbolje zna da li je istina. (Vidi: El-Mutezam,
8/71; Tarih Ibn Kesir, 12/38).
Ahmed b.
Mervan – jedan od emevijskih kraljeva (umro 454 h.g.) – imao je 365 robinja.
Svaku noć se osamljivao sa jednom od njih. (Vidi: Es-Sijer,
18/118).
Hafiz
Ibn-Hadžer, rhm, spominje da je Abdul-Latif es-Subki (umro 788 h.g.) – sestrić
Tekijuddina es-Subkija, poznatog šafijskog učenjaka – imao mnogo robinja, čak
se spominje da je za života posjedovao preko 1000 robinja. (Vidi: Inbaul-Gumr,
2/237).
Detaljnije
se vratiti na djelo El-Uzzab od šejha Bekr Ebu Zejda, rhm,
(str. 203-230).
U
današnje vrijeme, mnogi od velikih učenjaka u ummetu imali su i imaju više
žena, kao šejh Ibn-Baz, Albani, Salih el-Fevzan, Abdul-Muhisn el-Abbad i dr.
Spomenuti
primjeri ispravnih prethodnika i islamskih učenjaka nam samo pokazuju da je
višeženstvo bila normalna pojava među njima i da nisu od toga pravili
"bauk" niti su ga smtrali "kriminalom" i sl. Naprotiv, oni
su se bojali Allāha, dželle še'nuh, više od ostalih, kao što Uzvišeni
kaže: "A Allāha se boje od robova Njegovih – učeni." (Fatir,
28). Iako ne možemo reći da su svi spomenuti primjeri ispravni, jer, najbolja
uputa je uputa Muhammeda, sallallāhu alejhi ve sellem, a svima nam je poznato
kako je živio Allāhov Poslanik, sallallāhu alejhi ve sellem, i kako se ophodio
sa svojim suprugama.
Mnogi od
braće se poigravaju sa propisima višeženstva, pa, ili se ožene, a znaju da
nemaju uslova za izdržavanje, pa na kraju razvedu jednu od žena (pretežno drugu
jer je prva uvijek stabilna), ili ne ispunjavaju prava prema ženama, ili čine
prema jednoj od žena jasnu nepravdu i sl. Na drugoj strani, imamo žene za koje
ne postoji pravedan muškarac. Šta god da uradi on je nepravedan, čemu je uzrok
brkanje propisa, neznanje, pogrešno shvatanje pravednosti i td. Istina je
sredina između dvije zablude.
Vaša
riječi: "Ako se brat povede za skrbnistvom te druge žene,
žasto ne uzme (pošto je danas moguće)
žiro-račun i ne uplaćuje toj sestri mjesečno određen iznos..." -
su razočarujuće. Ja Vama postavljam isto pitanje: "Zašto taj brat ne
razvede prvu ženu, otvori joj žiro-račun i mjesečno uplaćuje pomoć, a oženi tu
drugu ženu pa s njom živi sretno?" Kako ste zadovoljni svojoj sestri
muslimanki sa onim što niste zadovoljni sami sebi? Zar te sestre ne zaslužuju
da imaju muškarce pored sebe - a one koje su udate znaju šta to znači – kao i
druge žene. Kada ćemo jednom početi zdravo razmišljati, bez pristrasnosti.
Zatim,
pitali ste da li je dozvoljeno ženi da traži razvod tim povodom? Odgovor je, da
je ženi haram da traži razvod radi toga, jer se ne smatra validnim razlogom za
traženje razvoda, osim ako je žena pri sklapanju bračnog ugovora uslovila da ne
smije da se ženi, onda joj je – po ispravnijem mišljenju - to dozvoljeno.
Sestra,
kojoj drugi brak njenog muža prestavlja veliko iskušenje, obavezna je da se
strpi i da zna da je hajr u onome što joj je Allāh, dželle še'nuh, odredio.
Nekada čovjek misli da je nešto loše po njega – a ono je dobro, a nekada misli
da je dobro – a ono je loše. Možda upravo drugi brak njenog muža bude uzrokom
da je Allāh sačuva mnogih belaja i iskušenja, da je Allāh uputi, nagradi,
otvori joj vrata znanja i pokornosti i sl. Zasigurno su žene Allāhovog
Poslanika, sallallāhu alejhi ve sellem, i njegovih ashaba, radijallāhu anhum,
bile nabolje i najbogobojaznije žene pod nebeskim svodom, ali, i one su imale
ista iskušenja. Nisu smatrale sebe manje bitnim i vrijednim zato što su njihovi
muževi u braku sa drugim ženama, naprotiv, potpomagale su se međusobno na
dobročinstvu, bogobojaznosti i pokornosti muževima.
A to što
određeni muškarci psihički ucjenjuju žene sa višeženstvom – kako kažete – i sl.
je bez sumnje pogrešno. Musliman treba da lijepo i dostojanstveno živi sa
svojom suprugom, kao što, dželle še'nuh, kaže: "S njima lijepo
živite!" (En-Nisa, 19).
Zalosti
nas što često čujemo kako neki – koji se pripisuju slijeđenu sunneta –
maltretiraju svoje supruge, pod raznim izgovorima. Jedan od njih tuče pesnicama
ženu, drugi joj čupa kosu, treći je ostavlja gladnom dok se igra sa braćom i
sl. Najgore od svega je što su ti džahili ubijeđeni da imaju opravdanja i
dokaze za svoje postupke i time čine nepravdu vjeri (islamu), pored nepravde i
ponižavanja kojeg čine svojim suprugama – da nas Allāh, dželle ve ala, sačuva
zablude nakon upute.
Također,
bitno je napomenuti da je ženina ljubomora normalna i prirodna stvar. Nema
smetnje da žena bude ljubomorna na svog muža, jer ako nije ljubomorna, upitno
je da li ga zaista i voli. Ali, sporno je kada ta ljubomora pređe granice, pa
se ne mari za Allāhovim, dželle še'nuh, propisima i zabranama. Neke od žena, da
na Allāh sačuva, možda odu i u nevjerstvo - što je propast i na dunjaluku i na
ahiretu – zato što joj se muž oženi sa drugom ženom. Muslimani moraju
prihvatati i biti zadovoljni sa svim propisima vjere, što ne znači da ne smiju
osjećati poteškoću, jer nisu svi propisi lagani i dragi srcima, ali je
zabranjeno da preziru propise i da ih odbacuju.
Allāha,
azze ve dželle, molim da muslimane i muslimanke poduči propisima vjere, da ih
uputi Putevima spasa, sačuva ih fitni i iskušenja, oprosti im grijehe i uvede ih
u džennetska prostranstva.
Amir I.
Smajić
Medina,
17. ša'ban, 1433 god.