Predgovor na knjigu "Djela srca" od Hajrudina Ahmetovića



Zahvala pripada Allahu Gospodaru svih svjetova, Jednom i Jedinom, koji nema sudruga i kojem niko ravan nije. Salavat i selam neka su na Allahovog Poslanika, njegovu časnu porodicu, plemenite ashabe i sve iskrene sljedbenike do Sudnjega dana.
Doista, najvrijednije i nakorisnije u što vjernik i vjernica mogu potrošiti svoje skupocijeno vrijeme je izučavanje i proučavanje šerijatskog znanja, bez kojeg je nemoguće postići uspjeh na dunjaluku i vječnu sreću na ahiretu, "Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i koji ne znaju? Samo oni koji pameti imaju pouku primaju!'"[1]
Mu'avija b. Ebi Sufijan, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj kome Allah hoće dobro poduči ga propisima vjere."[2]
Kada se kaže šerijatsko znanje pod tim se, na prvom mjestu, podrazumjeva spoznaja Allaha, azze ve dželle, njegovih lijepih imena i uzvišenih svojstava, te spoznaja svega što On, dželle še'nuh, voli i s čime je zadovoljan, od riječi i dijela, javnih i tajnih, što se ujedno smatra ibadetom[3] radi kojeg je Allah stvorio ljude, spustio knjige i poslao poslanike: "Ni džinne ni ljude nisam stvorio osim da mi čine ibadet."[4]
Iz spomenutog vidimo da je taj ibedet - koji je glavni povod našeg stvaranja i temeljni cilj postojanja - sačinjen od dva dijela; prvi: javni ili tjelesni, kao namaz, post, zekat, hadždž i sl.; i drugi: tajni ili srčani, kao iskrenost, ljubav prema Allahu, oslonac na Njega, strah i nada, sabur i sl.  
Javni i tajni ibadeti uzajamno su povezani, jedni podstiču na druge, i nemoguće je zamisliti da nečije vjerovanje bude ispravno ako u potpunosti izostavi jednu od dvije vrste ibadeta, ali može se desiti da vjerovanje bude jače ili slabije, ili pak ispravno ili neispravno, shodno bitnosti i veličini djela kojeg radi ili ostavlja.
Djelo srca je po vjerovanju Ehli-s-Sunneta ve-l-Džema'ata jadan od sastavnih dijelova imana (vjerovanja), jer po definiciji – koja je izvedena iz Kur'ana i sunneta i na kojoj su jednoglasne prve generacije – iman je: "Govor jezikom, vjerovanje u srcu i činjenje djela udovima."[5]
Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, kaže: "Od temeljnih ubjeđenja Spašene skupine jeste da su vjera i iman sastavljeni od govora i djela: govora srca i jezika, i djela srca, jezika i organa."[6]
Allah, azze ve dželle, kada je stvorio čovjeka, stvorio ga je od tijela i duše, te je svakom od njih dvoga propisao (naredio i zabradio) određena djela koja su posebna za njega. Svakog je učinio podložnim životu i smrti, bolesti i snazi, ali vodstvo je, ipak, odredio duši (srcu), dok je tijelo učinio pokornim njoj. Upravo na to aludiraju riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Zaista u tjelu ima komad mesa, ako je on ispravan - ispravno je i tijelo, a ako je on pokvaren - pokvareno je i tijelo, to je zaista srce."[7]
Hafiz Ibn Redžeb, rahimehullah, - osvrčući se na značenje spomenutog hadisa - rekao je: "U hadisu je naznaka da je čestito i kreposno vladanje i izbjegavanje zabranjenih stvari i čuvanje sumljivih radnji rezultat ispravnosti njegovog srca. Ako je čovjekovo srce zdravo i ispunjeno ljubavlju prema Allahu i ljubavi prema onome što On voli i strahom od Njega i bojazni da ne uradi nešto što On ne voli, onda će i pokreti svih organa biti ispravni, što će rezultirati da se čovjek kloni svih zabranjenih stvati i čuva sumljivih, iz opreza da ne bi upao u zabrane. Ako se pak radi o bolesnom srcu kojim vladaju strasti i požuda za onim što voli, pa makar to Allah prezirao, tada će i pokreti svih organa biti neispravni okrećući se svim grijesima i sumljivim stvarima slijedeći strasti srca."[8]
Plemeniti ashab Ebu Hurejre, radijallahu anhu, još ljepše nam je to preslikao rekavši: "Srce je vladar, dok su ostali organi njegova vojska. Ako vladar bude dobar, dobra će biti i njegova vojska, a ako se vladar iskvari, iskvarit će se i njegova vojska."[9]
Allah, azze ve dželle, na mnogo mjesta u Kur'anu ističe nam bitnost srca i njegovih djela, te nas upozorava na kobne poslijedice koje mogu izazvati njegove opake bolesti.
Uzvišeni, govoreći o zdravim, čistim i vjerničkim srcima, rekao je: "... na Dan kada neće nikakvo blago, a ni sinovi od koristi biti, samo će onaj koji Allahu srca čista dođe spasen biti."[10]"U tome je, zaista, pouka za onoga ko srce ima ili ko sluša, a priseban je."[11], "... oni koji vjeruju i čija se srca, kad se Allah pomene, smiruju – a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju!"[12], "... oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene,..."[13], "... i da bi se time srca vaša umirila."[14]
Čistoća srca je od najvećih razloga upute: "... a On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti – Allah sve dobro zna."[15], , "Gospodaru naš, ne dopusti srcima našim da skrenu, kada si nam već na pravi put ukazao, i daruj nam Svoju milost; Ti si, uistinu, Onaj koji mnogo daruje!"[16]
Suprotna tim su bolesna, pokvarena i griješnička srca, o kojima Uzvišeni kaže: "Njihova srca su bolesna, a Allah njihovu bolest još povećava..."[17]"Oni govore: 'Naša su srca okorjela!' A nije tako, nego je Allah njih prokleo zbog nevjerovanja njihova, i zato je vrlo malo njih koji vjeruju."[18]"... ali će vas kazniti zbog onog što su vaša srca zaslužila."[19]"... a oni čija su srca pokvarena..."[20]"... Mi smo ih prokleli i srca njihova okrutnim učinili."[21]"... oni koji ne vjeruju u Allaha i u onaj svijet i čija se srca kolebaju, pa sumnjaju i neodlučni su."[22]"... i ne slušaj onoga čije smo srce nehajnim prema Nama ostavili"[23]"... na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno."[24],
Neka srca Allah, dželle še'nuh, je zapečatio a neka tvrdim učinio: "Allah je zapečatio srca njihova..."[25], "... pa izazivaju još veću Allahovu mržnju i mržnju vjernika. – Tako Allah pečati srce svakog oholog i nasilnog."[26]"Ali srca vaša su poslije toga postala tvrda, kao kamen su ili još tvrđa, a ima i kamenja iz kojeg rijeke izbijaju, a ima, zaista, kamenja koje puca i iz kojeg voda izlazi, a ima ga doista, i koje se od straha pred Allahom ruši. – A Allah motri na ono što radite."[27]
Radi spomenutog, svaki musliman i muslimanka obavezni su povesti brigu o svojim srcima i raditi na njihovom popravljanju i čišćenju. Kao što nastojimo da se približimo Allahu, azze ve dželle, svojim vanjskim djelima: padamo na sedždu i ruku'u, izdvajamo zekat, udjeljujemo dobrovoljnu sadaku, postimo, hadždž obavljamo, dobročinstvo roditeljima, bližnim i komšijama činimo, pozivamo na dobro i od zla odvraćamo, Kur'an učimo i zikr Allahu činimo; ništa manje bitnija od toga nisu skrivena (srčana djela) kao: iskrenost, čvrst oslonac na Allaha, zadovoljstvo Njegovom odredbom, ljubav prema Allahu i svemu što On, dželle še'nuh, voli, čvrsto ubjeđenje u srcu, takvaluk (bogobojaznost), nada u Allaha i strah od Njegove kazne, zahvalnost Allahu, samoobračun i sl.
Ako se klonimo javnih harama i pokuđenih radnji kao: činjenje širka i kufra, zinaluk, krađa, pijenje alkohola, klevetve i potvore, nepravedno ubistvo i sl.; obavezni smo, također, kloniti se i tajnih i skrivenih grijeha poput: licemjerstva, oholosti, slijeđenja strasti, zavisti, samodopadanja, neosnovane mržnje prema vjernicima, nemarnosti i sl. Uzvišeni je rekao: "Klonite se i javnog i tajnog griješenja! Oni koji griješe sigurno će biti kažnjeni za ono što su zgriješili."[28]"Reci: 'Gospodar moj zabranjuje razvrat, i javni i potajni, i grijehe,...'"[29]
Spašeni će biti samo oni koji naprave balans između javnih i tajnih djela, oni čija tajna djela ne dolaze u suprotnost s javnim, niti su njihova javna djela u kontradiktornosti s tajnim; njihova su srca zdrava i duše čiste, pa su tako i njihova vanjska djela ispravna - u skladu s Objavom, i iskrena - u skladu s Allahovim zadovoljstvom i htijenjem: "Tako mi svake duše i Onoga koji je savršeno stvori, pa joj je put dobra i put zla predočio, - uspjeće samo onaj ko je očisti, a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvodi!"[30]
Zbog bitnosti srčanih ibadeta i opasnosti srčanih bolesti po vjerovanje muslimana, islamski učenjaci su od davnina posvetili toj tematici mnogo pažnje i truda u svojim pisanim djelima i govorima. Neki od njih su napisali posebna djela o tome, dok su drugi govor o datoj tematici uvrstili u veća i cjelokupnija djela. Imam El-Buhari, rahimehullah, je npr. u svojoj enciklopediji vjerodostojnih hadisa El-Džami'i-s-Sahihu odvojio posebnu knjigu (odlomak) o tome, nazvavši ga Kitabu-r-Rikak (knjiga o pobožnosti, suptilnosti, skromnosti) u kojoj je naveo 181 predaju rasporedviši ih na 53 poglavlja. Imam Ebu Davud, rahimehullah, naslovio je u svojoj zbirci hadisa Es-Sunen mnoštvo poglavlja o djelima srca u Kitabu-l-Edebu (knjiga o edebu). Isti slučaj je i s drugim autorima hadiskih zbirki poput Muslima, Et-Tirmizije, En-Nesa'ija, Ed-Darimija, Ibn Madže, Ibn Hibbana i dr., koji su u svojim djelima naslovili nekolicinu poglavlja o djelima srca. Imam Ebu Hamid el-Gazali napisao je poznato djelo Ihjau Ulumi-d-Din, koje je u osnovi korisno, ali u sebi ima mnogo grešaka i netačnih tvrdnji, pa je Imam Ibn Kudame el-Makdisi izdvojio korisni dio knjige, tj. njenu srž, u posebno djelo Muhtesaru Minhadži-l-Kasidin, a slično njemu učinio je i poznati alim iz Damaska Džemaluddin el-Kasimi u djelu Mev'izatu-l-Mu'minin. Također, kada je riječ o djelima srca nezaobilazna su djela Et-Tuhfetu-l-Irakijje fi-l-E'amali-l-Kalbijje od Ibn Tejmijje te Medaridžu-s-Salikin od Ibnu-l-Kajjima, da im se Allah smiluje, i mnoga druga djela.
Pored navedene klasične literature, predstavlja nam posebno zadovoljstvo da je napokon napisano djelo o ovoj izrazito bitnoj tematici i na našem skromnom jeziku i da plemeniti čitatelji nakon dugo vremena imaju priliku da o tome saznaju mnogo više nego do sada. Riječ je o knjizi "Djela srca – E'amalu-l-kulub" iz pera našeg poznatog da'ije i profesora Hajrudina Tahira Ahmetovića - da ga Allah, azze ve dželle, obilato nagradi.
Što se tiče spomenutog djela, mogu iznjeti samo riječi pohvale, lično sam ga pročitao i mnogo se okoristio. Smatram da je neophodno da ga svaki musliman i muslimanka redovno isčitavaju - bilo da se radi o učenim, priučenim ili neukim osbama - i da se ne zadovolje na prelistavanju ili površnom čitanju. Od bitnih karakteristika ovog djela je njegova unikatnost, mnoštvo korištenih izvora[31], sveobuhvatnost, temeljitost i velika obogaćenost hadisima i izrekama ispravnih prethodnika. Nije na odmet istaći da je autor u pripremi ovog djela mnogo se vraćao na govor dva velika imama Šejhu-l-islama Ibn Tejmijje i njegovog plemenitog učenika i velikog alima Ibn Kajjima el-Dževzijje-a – a šta reći za Sunce i Mjesec poput njih dvojice -, te na nekolicinu poznatih učenjaka današnjice, što ne povećaje djelu do dodatnu vjerodostojnost i pouzdanost.
A, što se tiče autora, poznajem ga, još od vremena njegovog studiranja na Islamskom Univerzitetu u Medini a i nakon toga, po čvrstom pridržavanju za Kur'an i sunnet i slijeđenju upute prvih generacija u riječima i djelima, te marljivom zalaganju na putu dostavljanja istine našem narodu. Takvog ga znam, a Allah, azze ve dželle, zna ono što tajimo i što javno iznosimo i pred Njim ćemo svi polagati račun.
Allaha, dželle še'nuh, molim da okoristi naš narod ovim djelom, da nagradi njegovog autora obilatom nagradom i da sva naša djela, javna i tajna, učini iskrenim, radi Njegovog Plemenitog lica i vječnog zadovoljstva. Amin.

"... a njihova posljednja molitva je: 'Neka je sva zahvala Allahu, Gospodaru svjetova!'"[32]

Amir I. Smajić
Medina, 25. ševval, 1434 god.





[1] Prijevod značenja Ez-Zumer, 9.
[2] Bilježe ga Buhari (71) i Muslim (1037).
[3] Šejhu-l-islam Ibn Tejmijje, rahimehullah, u tom konetekstu rekao je: "Ibadet je sveobuhvatni naziv za sve ono što Allah, Uzvišeni, voli i sa čime je zadovoljan, od riječi i djela, javnih i tajnih, kao: namaz, zekat, post, hadždž, istinit govor, izvršavanje emaneta, činjenje dobrčinstva roditeljima, spajanje rodbinskih veza, držanje do dogovora, naređivanje dobra, odvraćanje od zla, borba protiv nevjernika i licemjera, doboročinstvo prema komšiji, siročetu, putniku prolazniku, robovima, životinjama, upućivanje dove, zikr, učenje Kur'ana i sl. Također ibadet je i ljubav prema Allahu i Njegovom Poslaniku, strah od Allaha i pokoravanje Njemu, iskreno ispovjedanje vjere Allahu uz strpljivost na Njegovim propisima, zahvalu na blagodatima i zadovoljstvo sa odredbom. Ibadet je i čvrst oslonac na Allah, nada u Njegovu milost, strah od kazne i sl." Medžmu'u-l-fetava, 10/149-150.
[4] Prijevod značenja Ez-Zarijat, 56.
[5] Detaljnije se o toj tematici vratiti na kapitalna ehli-s-sunnetska djela poput: Kitabu-š-Šeri'a od El-Adžurrija, Šerhu Usu-l-I'atikad od El-Laleka'ija, El-Ibane fi Usuli-d-Dijane od Ibn Bette, Kitabu-l-Iman od Ibn Mende, El-Imanu-l-Ekber od Ibn Tejmijje i dr.
[6] El-Akidetu-l-Vasitijje, str. 123.
[7] Bilježe ga Buhari (52) i Muslim (1599) od En-Nu'mana b. Bešira, radijallahu anhu.
[8] Džami'u-l-Ulumi ve-l-Hikem, str. 144.
[9] Predaju su zabilježili Abdur-Rezzak u Musannefu (11/221 br. 20375) i Bejhekii u Šu'abu-l-Imanu (1/123, br. 109) s dobrim lancem prenosilaca. U lancu prenosilaca nalazi se Asim b. Ebi en-Nedžud, koji je inače imam u kiraetu, ali kada je riječ o hadisu nije bio izrazito jak prenosilac, i predaje s kojima se izdvoji u prenošenju većinom se ne primaju kod hadiskih stručnjaka, ali imajući u vidu da se ne radi o predaji koja doseže do Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, predaje takvih i sličnih ravija su većinom prihvatljive.
[10] Prijevod značenja Eš-Šu'ara, 88, 89.
[11] Prijevod značenja Kaf, 37.
[12] Prijevod značenja Er-Ra'd, 28.
[13] Prijevod značenja El-Enfal, 2.
[14] Prijevod značenja El-Enfal, 10.
[15] Prijevod značenja Et-Tegabun, 11.
[16] Prijevod značenja Alu Imran, 8.
[17] Prijevod značenja El-Bekare, 10.
[18] Prijevod značenja El-Bekare, 88.
[19] Prijevod značenja El-Bekare, 225.
[20] Prijevod značenja Alu Imran, 7.
[21] Prijevod značenja El-Ma'ide, 13.
[22] Prijevod značenja Et-Tevbe, 45.
[23] Prijevod značenja El.-Kehf, 28.
[24] Prijevod značenja El-Ahzab, 32.
[25] Prijevod značenja El-Bekare, 7.
[26] Prijevod značenja El-Mu'min, 35.
[27] Prijevod značenja El-Bekare, 74.
[28] Prijevod značenja El-En'am, 120.
[29] Prijevod značenja El-E'araf, 33.
[30] Prijevod značenja Eš-Šems, 7-10.
[31] Autor je tokom pripreme djela koristio oko 200 djela iz različitih oblasti.
[32] Prijevod značenja Junus, 10.