Hvaljen neka je Allah, dželle šanuh, Jedan
i Jedini. Salavate i selame šaljemo našem Poslaniku i Allahovom odabraniku,
Muhammedu, njegovoj časnoj porodici i svim plemenitim ashabima.
Allah je poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem,
s uputom i vjerom istine kako bi
je izdigao iznad ostalih vjera, makar ne bilo po volji nevjernicima. Poslao ga je, dželle šanuh, na jasnoj uputi kako bi ljude izveo iz tmina na svjetlo;
iz tmina širka, novotarije i griješenja na svjetlo tevhida, Sunneta i pokornosti.
On, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao je ljude, i danju i noću, ka jasnom putu i plemenitom sunnetu,
tako da nije ostavio dobro a da ih nije podstakao na njega, a, također, ni zlo a da ih nije upozorio na njega.
Ebu Zerr el-Gifari, radijallahu anhu,
rekao je: "Umro je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a nije ostavio ni pticu na nebesima, koja pokreće svoja krila, a da nam o njoj nije dao znanja."[1]
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ostavio sam vas na jasnome (bijelom) putu i uputi, čija noć je isto jasna kao i njegov dan. Neće s njega skrenuti osim onaj ko je propao."[2]
Od smutnji i nedaća
na koje nas
je putem objave upozorio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, jeste mnoštvo
razmimoilaženja
i podjela koje će se
desiti u ovom
ummetu, nakon njegove, alejhis-selam, smrti.
Irbad b. Sarije, radijallahu anhu, rekao je: "Održao nam je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, govor od kojeg su srca zadrhtala i oči orosile
suzama, pa smo rekli: 'Allahov Poslaniče, kao da je ovo oproštajni govor pa nam
nešto oporuči!' Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: 'Savjetujem vas
da budete bogobojazni prema Uzvišenom Allahu, poslušnost i pokornost, pa čak
kada bi rob postao vaš zapovjednik. Zaista, ko poživi od vas, vidjet će mnoga
razilaženja. Zato vam oporučujem moj sunnet i sunnet mojih pravednih halifa nakon mene. Čvrsto se uzmite za to, i stisnite sa svojim kutnjacima. I
upozoravam vas na novine u vjeri, jer svaka novina u vjeri je bid'at –
novotarija, a svaka novotarija je zabluda.'"[3]
Svima
je poznato da su podjele razlog nedoumice kod većine ljudi. Radi nedostatka
znanja o pravom putu nisu u stanju razlučiti istinu od laži, Sunnet od novo-tarije,
uputu od zablude itd. Iz tog razloga Allahov Pos-lanik, sallallahu alejhi ve
sellem, nakon što je najavio razilaženja oporučio nam je – kako bi ostali na
Pravom putu - da se čvrsto držimo za Allahovu plemenitu Knji-gu i njegov,
alejhis-selam, sunnet.
Uzvišeni
nam kaže: "I doista, ovo je pravi put moj, pa se njega držite i
druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; - eto, to vam On
naređuje, da biste bili bogo-bojazni." (El-En'am, 153)
Ibn
Mes'ud, radijallahu anhu, rekao je: "Allahov Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, nacrtao je liniju rukom i rekao: 'Ovo je Allahov Pravi
put!', zatim je povukao liniju s desne i lijeve strane i rekao: 'Ovo su
drugi putevi, nema ni jedan od njih a da na njemu ne čeka šejtan i poziva u
njega'. Nakon toga je proučio: 'I doista, ovo je pravi put moj,
pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Nje-gova...'"[4]
Allah,
azze ve dželle, rekao je: "... i zato ga slijedite – da biste na
pravom putu bili!" (El-E'araf, 158), "A ako se u
nečemu ne slažete, obratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i u
onaj svijet; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše." (En-Nisa,
59),"Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno na-ređenju
Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe."
(En-Nur, 63)
Dakle,
čvrsto držanje za Sunnet i uputu prvih gene-racija je lađa spasa u vremenima
smutnje i podjela. Onaj ko se u nju ukrca – od spašenih je, a onaj ko od-bije –
neka ne krivi nikog drugog osim samog sebe.
Jedan
od istinskih boraca za obznanu pravog puta u nama skorije vrijeme bio je
uvaženi šejh i alim Abdul-Aziz b. Abdullah b. Baz, rhm., koji je uložio
krajnje napore za pojašnjavanje ispravnog vjerovanja, a na tom putu bio je
veoma brižljiv savjetnik svim muslimanima. U vezi s tim, napisao je mnogo
korisnih djela, a među njima je i djelo “El-Akidetus-sahiha
/ Ispravno vje-rovanje” koje je pred nama.
Predstavlja
nam zadovoljstvo da ovo kratko, ali izrazito korisno, djelo ponudimo čitalačkoj
populaciji bal-kanskih muslimana, u iskrenoj
nadi da će u njemu naći radost oka i smiraj duše.
Savršenstvo je dostojanstveno samo
Uzvišenom Allahu, a manjkavost je osobina čovjeka, pa onaj ko uoči neke manjkavosti, propuste ili greške, neka ne škr-tari
da nam na to ukaže. "Ustrajavanje na greški je manjkavost, a povratak
istini je vrlina."
Molim Allaha, dželle šanuh,
da učini ovaj skromni trud iskrenim, radi Njegovog zadovoljstva i plemenitog Lica,
te da njime okoristi muslimane. Amin!
Amir I. Smajić
[1] Ahmed, br. 21361; Ibn S'ad, Tabakatul-kubra, 2/354; Taberani, Mu'džemul-kebiru, br. 1647 i drugi, a vjerodostojnom
su je ocijenili Ibn Tejmijje, Hejsemi i Albani. (Vidi: Der'u tearudi-akli ven-nekl, 4/298; Medžme'uz-zevaid, 8/472; Silsiletu ehadis sahiha, 4/302)
[2] Ahmed, 4/126; Ibn Madže, br. 43. Ovo je dio hadisa Irbada b. Sarije, radijallahu anhu, koji će odmah nakon njega biti spomenut.
[3] Ahmed, 4/126-127; Ebu
Davud, br. 4607; Tirmizi, br. 2676; Ibn Madže, br. 44; Ibn Hibban, br. 5 i drugi. Hadis je sahih – vjerodostojan. Tako su rekli Tirmizi, Ebu Nu'ajm, Hakim, Ibn Abdil-Berr, Begavi, Ibn Tejmijje, Zehebi, Ibn Redžeb i mnogi drugi. (Vidi: Džami'ul-ulumi vel-hikem, str. 486-487)