13 Sep 2018

Predgovor na knjigu „Omer b. el-Hattab - život i djelo drugog pravednog halife“


Zahvala pripada Allahu, Gospodaru svih svjetova, a salavate i selame šaljemo Resulullahu, Njegovoj čestitoj porodici i svim časnim ashabima.
Uzvišeni Allah, dželle šanuh, odlikovao je jedne knjige nad drugima, pa je tako odlikovao Kur'an nad drugim objavama: „A tebi objavljujemo Knjigu, s Istinom, da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi.“ (El-Maide, 48)
Odlikovao je jedne poslanike, alejhimus-selam, nad drugima: „A mi smo, zaista, jedne vjerovjesnike nad drugima odlikovali...“ (El-Isra, 55); pa je učinio neke među njima odabranim – ulul-'azmi[1]: „Strpi se kao što su strpili se ulul-'azm među poslanicima...“ (El-Ahkaf, 35); a Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, odlikovao je nad svim ostalim poslanicima i vjerovjesnicima: „... i Mi smo ti spomen visoko uzdigli“ (El-Inširah, 4)
Dao je prednost nekim mjesecima nad drugim, pa je učinio četiri mjeseca svetim: „Broj mjeseci u Allaha je dvanaest, prema Allahovoj Knjizi, od dana kada je nebesa i Zemlju stvorio, a četiri su sveta...“ (Et-Tevbe, 36), dok je ramazan učinio prvakom ostalih mjeseci: „U mjesecu ramazanu počelo je objavljivanje Kur'ana...“ (El-Bekare, 185)[2]
Odlikovao je neke noći nad drugima, pa je učinio lejletul-kadr najboljom noći u godini: „Noć Kadr je bolja od hiljadu mjeseci“ (El-Kadr, 3), a odlikovao je i neke dane nad drugima, pa je učinio kurbanski bajram najboljim danom u godini[3], a dan džume najboljim danom u sedmici.[4]
Uzdigao je i jedne narode nad drugima, pa je učinio ovaj ummet najboljim ummetom koji se pojavio na Zemlji: „Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio...“ (Alu Imran, 110).
Generaciju ashaba učnio je najboljom generacijom ovog ummeta. Imran b. Husajn, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najbolja generacija mog ummeta je moja generacija, zatim oni koji slijede, pa zatim oni koji slijede.“[5] Među ashabima, radijallahu anhum, odlikovao je posebno muhadžire i ensarije: „Allah je zadovoljan prvim muslimanima, muhadžirima i ensarijama i svima onima koji ih slijede dobra djela čineći, a i oni su zadovoljni Njime; za njih je On pripremio džennetske bašče kroz koje rijeke teku, i oni će vječno i zauvjek u njima boraviti. To je veliki uspjeh.“ (Et-Tevba, 100). Pošto su muhadžiri pretekli ensarije u prihvatanju islama i hajru, Uzvišeni Allah ih spominje prije: Allah je oprostio vjerovjesniku, i muhadžirima i ensarijama, koji su ga u teškom času slijedili...“ (Et-Tevbe, 117). Onima koji su prihvatili islam prije mirovnog ugovora na Hudejbiji[6] dao je prednost nad onima koji su prihvatili islam nakon toga: Nisu jednaki među vama koji su davali priloge prije pobjede i lično se borili – oni su na višem stupnju od onih koji su poslije davali priloge i lično se borili, a Allah svima obećava nagradu najljepšu; - Allah dobro zna ono što radite. (El-Hadid, 10).
One koji su dali prisegu pod drvetom[7] odlikovao je nad drugima: Allah je zadovoljan onim vjernicima koji su ti se pod drvetom na vjernost zakleli. On je znao šta je u srcima njihovim, pa je spustio smirenost na njih, i nagradiće ih skorom pobjedom. (El-Feth, 18) Ummu Mubeššir, radijallahu anha, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Neće ući u Vatru, inšallah, niko od onih koji su dali prisegu pod drvetom.“[8]
Ashabe koji su učestvovali u bitci na Bedru[9] odlikovao je nad svim drugima. Od Alije b. Ebi Taliba, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Možda je Allah pogledao učesnike u bitci na Bedru i rekao: ‚Radite ono što hoćete, jer ja sam vam, zaista, već oprostio.‘“[10] – a u drugom rivajetu: „Džennet vam je obavezan.“[11] Rifa'a b. Rafi' ez-Zureki, radijallahu anhu, prenosi da je Džibril, alejhis-selam, došao Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga: „Kakvim vi smatrate učesnike u bitci na Bedru?“, pa mu je rekao: „Smatramo ih najboljim muslimanima!“[12]
Među svim ashabima, radijallahu anhum, odlikovao je desetericu kojima je obećan Džennet. Oni su bili muhadžiri i prvi muslimani. Od Se'ida b. Zejda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: „Svjedočim da sam čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: ‚Deseterica će biti u Džennetu. Vjerovjesnik je u Džennetu, Ebu Bekr je u Džennetu, Omer je u Džennetu, Osman je u Džennetu, Alija je u Džennetu, Talha je u Džennetu, Zubejr je u Džennetu, Sa'd b. Malik je u Džennetu i Abdurrahman b. Auf je u Džennetu.‘, a da želim spomenuti desetog – to bih uradio.“ Upitaše: „Ko je on?“, a on prećuta. Ponovo upitaše: „Ko je on?“, pa tada im reče: „Se'id b. Zejd!“[13]
 Od deseterice kojima je obećan Džennet odlikovao je četvericu pravednih halifa: Ebu Bekra, Omera, Osmana i Aliju, radijallahu anhum.[14] Irbad b. Sarije, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Oporučujem vam da slijedite moj sunnet i sunnet mojih pravednih halifa nakon mene. Čvrsto se uzmite za to i stisnite sa svojim kutnjacima.“[15]
Među četvericom posebno je odlikovao Ebu Bekra i Omera b. el-Hattaba, radijallahu anhuma. Ebu Katade, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ako se narod bude pokoravao Ebu Bekru i Omeru ispravno će postupati.“[16] Od Huzejfe b. el-Jemana, radijallahu anhu, prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Slijedite dvojicu nakon mene: Ebu Bekra i Omera!“[17] Kada je Omer ubijen, Alija b. Ebi Talib, radijallahu anhu, je rekao: „Nisi mi ostavio nikoga – a da bih se s njegovim djelima radije susreo s Allahom – do sebe! Tako mi Allaha, mislim da će Allah sastaviti s tvoja dva druga. Mnogo sam puta čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: ‚Otišao sam s Ebu Bekrom i Omerom...‘ - ‚Ušao sam s Ebu Bekrom i Omerom...‘ - ‚Izišao sam s Ebu Bekrom i Omerom...‘“[18] Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dok je čobanin bio kod ovaca, nasrnuo je vuk na stado i ugrabio jednu ovcu. Ovaj ju je pokušao spasiti, ali se vuk okrenuo i rekao: ‚Koga ona ima na dan grabljivica, kada nema čobanina osim mene?!‘“ Ljudi se začudiše i rekoše: „Slavljen neka je Allah!“, pa im Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Ja u to vjerujem, a također i Ebu Bekr i Omer.“, a Ebu Bekr i Omer nisu bili tu.[19] Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, pripovjeda da je bio s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, u jednoj medinskoj bašči, pa su došli Ebu Bekr i Omer te zatražili dozvolu da uđu. Vjerovjesnik, sallalalhu alejhi ve sellem, mu reče: „Ustani, otvori im vrata i obveseli ih Džennetom!“[20] Enes b. Malik, radijallahu anhu, je govorio: „Ja volim Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra i Omera, te se nadam da ću zbog svoje ljubavi prema njima biti u njihovu društvu, iako nemam dobra djela kao što ih oni imaju.“[21] Ebu Usame Hammad b. Usame, rhm, je govorio: „Znate li ko su Ebu Bekr i Omer? To su otac i majka islama!“[22]
Ebu Bekr, radijallahu anhu, po jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka najbolji je čovjek u ovom ummetu.[23] Na to upućuju mnogi dokazi[24], ali odmah nakon njega po vrijednosti i stepenu dolazi Omer el-Faruk[25], radijallahu anhu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, istakao je Omerove vrline u mnogim hadisima. Sa'd b. Ebi Vekkas, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Omeru: „O sine Hattabov, tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, nikada te šejtan nije sreo na putu, a da nije pobjegao drugim putem.“[26] Od Ibn Omera, radijallahu anhuma, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dok sam spavao, sanjao sam kako pijem mlijeko; kao da sad gledam kako mi tečnost prolazi između nokata. Potom sam dao Omeru da pije.“ „Kako to tumačiš, o Allahov Poslaniče?“, upitali su, a on reče: „Kao znanje“[27] Ebu Se'id el-Hudri, radijallahu anhu, pripovjeda da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Dok sam spavao, vidio sam ljude koje su mi predstavili, a bili su u košuljama. Nekima je dopirala do grudi, a u nekih je bila ispod toga. Omer se ukazao u košulji koja se vuče.“ Upitali su: „Kako to tumačiš, Allahov Poslaniče?“, a on reče: „Vjera!“[28] Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Bilo je u narodima prije vas ljudi koji su nadahnuto govorili (iako nisu bili vjerovjesnici). Ako takvih bude u mome ummetu, bit će to Omer.“[29] Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ušao sam u Džennet i u njemu sam vidio kuću ili dvorac. Upitao sam: ‚Kome ovo pripada?‘, pa su mi rekli: ‚Omeru b. el-Hattabu‘...“[30] Od Ebu Zerra, radijallahu anhu, prenosi se da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Zaista je Allah učinio da istina izlazi sa Omerovog jezika.“[31]
Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, kada je na samrti oporučio Omera za halifu nakon njega, nekim ljudima to nije bilo pravo, radi Omerove žestine, pa su mu se požalili: „Šta ćeš reći Allahu kada ga sretneš, a ostavio si nam Omera za halifu nakon sebe!?“ Ebu Bekr im poruči: „Reći ću: ‚Ostavio sam im za predvodnika Tvog najboljeg roba!‘“[32] U drugoj predaji veli: „Nema na Zemlji čovjeka koji mi je draži od Omera.“[33] Abdullah b. Mes'ud, radijallahu anhu, govorio bi: „Otkako je Omer primio islam, postali smo poštovani i cijenjeni.“[34] Također se prenosi da je rekao: „Kada je islam prihvatio Omer mušrici su rekli: ‚Naš narod se prepolovio!‘ Omerov islam bio je ponos, njegova hidžra pobjeda, a njegov hilafet/vladavina milost. Tako mi Allaha, nismo smjeli klanjati javno sve dok Omer nije prihvatio islam. Doista smatram da se između dva Omerova oka nalazi melek koji ga upućuje na ispravne postupke. Kada se spomenu dobri ljudi, Omer se ne smije zaobići.“[35] U drugom rivajetu stoji: „Tako mi Allaha, kada bi Omer zavolio nekog psa i ja bih zavolio istog tog psa zato što ga je on zavolio.“[36] Još je rekao: „Tako mi Allaha, kada bi Omerovo znanje bilo stavljeno na jedan tas vage, a znanje svih ostalih na Zemlji na drugi tas, prevagnulo bi Omerovo znanje. Ja mislim da je Omer pokupio devet desetina znanja.“[37] Huzejfe b. el-Jeman, radijallahu anhu, je rekao: „Islam, kada ga je prihvatio Omer, postao je kao čovjek koji dolazi i svako malo je sve bliži i bliži, a kada je Omer bio ubijen, islam je postao kao čovjek koji odlazi i svako malo je sve dalji i dalji.“[38] I rekao je: „Kao da je svo znanje ljudi sakupljeno u Omerovom krilu. Tako mi Allaha, ne poznajem ni jednog čovjeka koji se ne boji prijekora ljudi osim Omera.“[39] Ibn Abbas, radijallahu anhu, tvrdi: „Prvi ko je javno propagirao islam bio je Omer b. el-Hattab, radijallahu anhu.“[40] Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, govoreći o svom ocu kaže: „Nisam vidio nikoga da je nakon smrti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio, sve dok nije preselio, tako marljiv i plemenit kao Omer b. el-Hattab.“[41] Abdullah b. Isa, rhm, kaže: „Na obrazima Omera su nalazile se dvije crne pruge od učestalog plača.“[42] Mudžahid b. Džebr, rhm, tvrdi: „Kur'anski ajeti bivali su objavljivani kako bi potvrdili Omerovo mišljenje.“[43] Kabisa b. Džabir, rhm, kaže: „Nisam vidio čovjeka da više spoznao Uzvišenog Allaha, niti da više uči Allahovu knjigu, niti da bolje razumije Allahovu vjeru od Omera!“[44]
Koliko god da se kaže o ličnosti ovog velikana – malo je. Radi toga su mnogi islamski učenjaci posvetili zasebna djela o njegovoj biografiji, vrlinama, vladavini, fetvama, zaslugama itd. Uzmimo samo za primjer djelo Fadāil 'Umer el-Faruk od imama Ebu Bekra el-Bejhekija, ili Menākibu emiril-mu'minin 'Umer b. el-Hattab od Ebul-Feredža Ibnul-Dževzija; ili Fadāilu 'Umer b. el-Hattab od hafiza Abdul-Ganijja el-Makdisija; ili Mehdus-savāb fi fadāili emiril-mu'min ine 'Umer b. el- Hattab od Jusufa b. Abdul-Hadija el-Hanbelija; ili El-Halifetul-Faruk 'Umer b. el-Hattab od dr. Abdur-Rahmana el-'Ānija; ili Sahihut-tevsik fi sireti ve hajatil-Faruk od Medždija Fethija es-Sejjida i druga djela. Također, mnogi učenjaci govorili su detaljnije o njegovoj ličnosti u većim bibliografskim enciklopedijama, poput imama Ibn Džerira et-Taberija u svojoj povjesti Tārihur-rusuli vel-muluk[45], Ibnul-Dževzija u djelu El-Muntezam fi tārihil-mulūki vel-umem[46], Zehebija u djelu Tārihul-islam[47], Ibn Kesira u djelu El-Bidāje ven-nihāje[48], Sujutija u djelu Tārihul-hulefa[49] i mnogih drugih.
Zasigurno jedno od najboljih djela koja govore o cjelokupnoj ličnosti vođe pravovjernih Omera b. el-Hattaba, radijallahu anhu, je djelo istaknutog učenjaka i historičara današnjice šejha dr. Alija b. Muhammeda es-Sallabija, Allah ga čuvao i poživio na hajru. Velika je blagodat i radost to što muslimani našeg govornog područja napokon imaju priliku čitati i nešto više naučiti o životu ovog velikana islama. Život Omera b. el-Hattaba, radijallahu anhu, bez imalo sumnje ispunjen je znanjem, dobrim djelima, bogobojaznošću, mudrošću, hrabrošću, požrtvovanjem, skromnošću, poniznošću, ispravnim rasuđivanjem, pronicljivim liderstvom i drugim vrlinama koje su ga krasile, a u svemu tome nužno je da se muslimani ugledaju na ovu unikatnu ličnost, naročito u današnjem vremenu – vremenu smutnji i iskušenja. Molim Uzvišenog Allaha da obilato nagradi svakog ko je na bilo koji način doprinjeo da ovo izrazito bitno djelo ugleda svjetlo među našom čitalačkom populacijom, a posebno bih istakao Džemat „Stichting Hidžra“ iz Holandije.

Amir I. Smajić
Medina, 8. muharrem, 1439. god.



[1] Oni su: Muhammed, Nuh, Ibrahim, Musa i Isa, alejhimus-selam. Rekao je Uzvišeni Allah: „Mi smo od vjerovjesnika zavjet njihov uzeli, i od tebe, i od Nuha, i od Ibrahima, i od Musaa, i od Isaa, sina Merjemina smo čvrst zavjet uzeli.“ (El-Ahzab, 7)
[2] Od Abdullaha b. Mes'uda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: „Ramazan je prvak i predvodnik svih mjeseci.“ (Abdur-Rezzak, El-Musannef, 4/306, br. 7894)
[3] Abdullah b. Kurt, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najveličanstveniji dan kod Allaha je dan prinošenja žrtvi (tj. 1. dan kurbanskog bajrama).“ (Bilježe ga Ahmed, br. 19075; Ebu Davud, br. 1765; Nesai, Sunenul-kubra, br. 4098; i dr. Lanas prenosilaca ove predaje je dobar, svi prenosioci su pouzdani, a vjerodostojnim su ocijenili ga Ibn Huzejme, Ibn Hibban i Hakim. Vidjeti: Sahih Ibn Huzejme, 4/273; Sahih Ibn Hibban, 7/51; Mustedrekul-Hakim, 4/246).
[4] Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Najbolji dan kojeg je obasjalo Sunce je dan džume. U njemu je stvoren Adem, u njemu je uveden u Džennet i u njemu je iz njega izveden.“ (Muslim, br. 854)
[5] Buhari, br. 3650; i Muslim, br. 2535.
[6] Hudejbija je mjesto koje se nalazi 2 kilometra od granica harema Mekke. Na tom mjestu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je krajem 6. godine po Hidžri zaustavljen i spriječen da uđe u Mekku i obavi umru sa svojim ashabima, radijallahu anhum. Umalo je došlo do oružanog sukoba, a ashabi su Resulullahu, sallalalhu alejhi ve sellem, dali prisegu na borbu do smrti. Kao rezultat tih događaja potpisan je mirovni sporazum sa mušricima, kojeg su oni naknadno prekršili, a muslimani su kao pobjednici dvije godine kasnije ušli u Mekku i očistili je od svih primjesa idolatrije. Taj mirovni sporazum nazvan je „pobjedom“ i o njemu je objavljena cijela kur'anska sura El-Feth, jer su njime muslimani postali bitan faktor tadašnje zajednice, a ujedno je bio i nagovještaj skorog osvojenja Mekke o kojem su ashabi maštali i pomno ga iščekivali. (Vidjeti: Kastallani, El-Mevahibul-ledunnijje, 1/316; Muhammed es-Salihi, Subulul-huda ver-rešad, 5/40; Mubarekfuri, Er-Rahikul-mehtum, str. 308).
[7] Prisega pod drvetom desila se neposredno prije potpisivanja mirovnog sporazuma na Hudejbiji. Prisegu je dalo nešto više od 1400 ashaba. (Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 7/441).
[8] Muslim, br. 2496.
[9] Bitka na Bedru desila se u ramazanu 2. godine po Hidžri. U njoj je učestvovalo nešto više od 310 ashaba, radijallahu anhum.
[10] Buhari, br. 3007; i Muslim, br. 2494.
[11] Buhari, br. 6259.
[12] Buhari, br. 3992.
[13] Ebu Davud, br. 4649; Tirmizi, br. 3748; Nesai, Es-Sunenul-kubra, br. 8138; Ibn Madže, br. 133; Ahmed, br. 1329. U pojedinim predajama spominje se Ebu Ubejde b. el-Džerrah, radijallahu anhu, umjesto Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
[14] Vidjeti: Ibn Tejmijje, Medžmu'ul-fetava, 4/421; Ibn Ebil-'Izz; Šerhut-Tahavijje, str. 495.
[15] Ebu Davud, br. 4607; Tirmizi, br. 2676; Ibn Madže, br. 44; Ahmed. 4/126-127 i drugi. Hadis je sahih (vjerodostojan), kao što tvrde: Tirmizi, Ebu Nu'ajm, Hakim, Ibn Abdil-Berr, Begavi, Ibn Tejmijje, Zehebi, Ibn Redžeb i dr. (Vidjeti: Ibn Redžeb, Džami'ul-'ulumi vel-hikem, str. 486-487).
[16] Muslim, br. 681.
[17] Tirmizi, br. 3662; Ibn Madže, br. 97; Ibn Ebi Šejbe, El-Musannef, br. 31942; Ahmed, br. 23245; Hakim, br. 4451; Bejheki, Es-Sunenul-kubra, br. 10056. U lancu prenosilaca ovog hadisa nalaze se određene mahane, ali postoje druge predaje koje ga podupiru. Vjerodostojnim su ga ocijenili: Hakim i Albani, a dobrim Tirmizi, Bezzar i Ibn Abdul-Berr. (Vidjeti: Albani, Es-Silsiletu-sahiha, 3/233-235; Musned imama Ahmeda sa opaskama šejha Šu'ajba el-Arnauta, rhm, 38/281-282).
[18] Buhari, br. 3685; i Muslim, br. 2389.
[19] Buhari, br. 3688; i Muslim, br. 2639.
[20] Lalekai, Šerhu usuli 'iatikadi ehlis-sunne vel-džema'a, 7/1402, br. 2519. Osnova hadisa je kod Buharije, br. 3693; i Muslima, br. 2403, ali sa podužim tekstom u kojem se spominje i dolazak Osmana b. Affana, radijallahu anhu, kojeg je također Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obradovao Džennetom.
[21] Buhari, br. 3690; i Muslim, br. 2388.
[22] Zehebi, Tārihul-islam, 2/149; Sujuti, Tārihul-hulefa, str. 99.
[23] Vidjeti: Taberi, Sarihus-sunne, str. 23; Adžurri, Kitabuš-šeri'a, 4/1767; Ibn Ebi Zemenin, Usulus-sunne, str. 270; Ebu Nu'ajm, El-Imametu ver-reddu aler-rafida, str. 206; Ebu Usman es-Sabuni, Akidetus-selef ve ashabil-hadis, str. 289; Ibn Kudame, Lum'atul-'iatikad, str. 35; Nevevi, Šerhu Sahihi Muslim, 18/148; Ibn Tejmijje, Medžmu'ul-fetava, 4/421; Ibn Kesir, Ihtisar ulumil-hadis/El-Ba'isul-hasis, str. 183; Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 7/17.
[24] Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kaže: „Odabirali smo najbolje ljude u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa smo dali prednost Ebu Bekru, zatim Omeru, a onda Osmanu b. Affanu, radijallahu anhum.“ (Buhari, br. 3655)
[25] Jedan od Omerovih, radijallahu anhu, nadimaka je El-Faruk, tj. onaj koji razdvaja istinu od laži. Kaže se da mu je taj nadimak nadio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na dan njegovog primanja islama, jer je tim događajem islam postao javan i razdvojena je istina od laži. (Vidjeti: Ebu Nu'ajm, Hiljetul-evlija, 1/40, ali šejh Albani, rhm, u djelu Es-Silsiletud-da'ife, 7/64, tvrdi da je ta predaja izrazito slaba).
[26] Buhari, br. 3294; i Muslim, br. 2396.
[27] Buhari, br. 82; i Muslim, br. 2391.
[28] Buhari, br. 23; i Muslim, br. 2390.
[29] Buhari, br. 3469; i Muslim, br. 2398.
[30] Buhari, br. 3679; Muslim, br. 2394.
[31] Ebu Davud, br. 2962; Ibn Madže, br. 108; Ahmed. br. 21457; i drugi. Hadis su autentičnim ocijenili Ibn Hibban, Hakim, Ahmed Šakir, Albani i Šu'ajb el-Arnaut. (Vidjeti: Sahih Ibn Hibbana, 15/312; El-Mustedrek od Hakima, 3/92; Musned Ahmeda sa opaskama Ahmeda Šakira, 4/527-528; Sahihul-Džami'a, 1/375). Imam Darekutni, rhm, ipak smatra da je predaja mursel, tj. prekinutog lanca prenosilaca. (Vidjeti: El-Ilel, 6/258-289).
[32] Abdurrezzak, br. 9764; Ezreki, Ahbaru Mekke, 2/152; El-Ādžurri, Kitabuš-Šeri'a, 4/1739, br. 1201.
[33] Buhari, El-Edebul-mufred, str. 48, br. 84.
[34] Buhari, br. 3684.
[35] Ahmed b. Hanbel, Fadāilus-sahābe, 1/335, br. 482; El-Ādžurri, Kitabuš-Šeri'a, 4/1744, br. 1207.
[36] Ibn Asakir, Tarihu Dimešk, 44/89.
[37] Ibn Sa'd, Et-Tabakātul-kubra, 2/256; Taberani, El-Mu'džemul-kebir, br. 8808.
[38] Ibn Sa'd, Et-Tabakātul-kubra, 3/285; Ibn Ebi Šejbe, El-Musannef, br. 32021; Ahmed b. Hanbel, Fadāilus-sahābe (Zevaid Abdullah), 1/231, br. 473; Hakim, El-Mustedrek, 3/90, br. 4488.
[39] Ibn Šebbe, Tarihul-Medine, 3/943.
[40] Taberani, El-Mu'džemul-kebir, 11/16, br. 10890.
[41] Buhari, br. 3687.
[42] Ahmed b. Hanbel, Fadāilus-sahābe (Zevaid Abdullah), 1/253, br. 318.
[43] Predaju je zabilježio Ibn Merdevejh, kao što spominje hafiz Sujuti, rhm, a zatim kaže: „Neki učenjaci tvrde da je Kur'an više od dvadeset puta potvrdio ispravnost Omerovog mišljenja.“, potom je spomenuo sve te događaje. (Vidjeti: Tarihul-hulefa, str. 99-101)
[44] Ibn Ebi Šejbe, El-Musannef, 6/355, br. 31987.
[45] Vidjeti: 3/428-4/241.
[46] Vidjeti: 4/131-333.
[47] Vidjeti: 3/43-90.
[48] Vidjeti: 9/574-10/208.
[49] Vidjeti: str. 89-116.